Veliki problem nam predstavlja, kao i drugim pozorištima, nemogućnost zaspošljavanja na mestima koja odlaskom u penziju radnika ostaju upraženjena – kaže v. d. upravnika Davor Marušić
Pozorište Timočke Krajine „Zoran Radmilović“ prošlo je kroz, prema kazivanju glumaca koji su u ovoj kući bezmalo trideset godina, najteži period u istoriji ovog teatra, uključujući i njegovo ukidanje iz 2008. godine. Može se reći da polako ali sigurno izlazi iz krize. Urađena je nova sistematizacija, kojom su dva otpuštena glumca 2015. godine vraćena na posao u status koji im pripada. U status glumca. Uprkos činjenici da je jedino pozorišteod Beograda do Pirota od osnivača, a u skladu sa Zakonom o maksimalnom broju zaposlenih, dobilo kvotu za smanjenje broja radnika, povećan je broj glumaca nauštrb administrativnog osoblja. Pozorište će i u narednom periodu ići u tom pravcu, kaže v. d. upravnika Davor Marušić. „Veliki problem nam predstavlja, kao i drugim pozorištima, nemogućnost zaspošljavanja na mestima koja odlaskom u penziju radnika ostaju upraženjena. Tako da smo na mesta inspicijenta, suflera i majstora svetla angažovali ljude na ugovor jer je funkcionisanje, u ovom delu pozorišne strukture, već uveliko dovedeno u pitanje“, kaže Marušić.
Povratkom glumaca obnovljen je repertoar. Osam predstava, koje nisu igrane više od godinu dana, ponovo se izvode na sceni zaječarskog pozorišta. Kako kažu u ovoj kući uloženo je mnogo truda i volje, glumaca željnih igre pre svih, da se i proširi repretoar (čini ga 19 predstava).
Nakon višemesečnih napora pozorište je vratilo publiku, a glumci igraju predstave pred skoro punim gledalištem. Trud uložen za afirmaciju pozorišta isplatio se i daje rezultate. „Pomoć smo tražili od svih koji imaju osećaj i razumevanje za teatar. Od razgovora sa predstavnicima Gradske uprave u Zaječaru, preduzeća i ustanova do srdačnog prijema na koji smo naišli u osnovnim i srednjim školama. Činjenica da smo imali punu salu na predstavi koja se izvodi više od 20 godina potvrda je da se publika vraća pozorišnoj umetnosti“, ističe Davor Marušić i dodaje da su „uz pomoć Gradske uprave vraćeni višemilionski dugovi, koje se moji prethodnici ostavili pozorištu. Od februara, kada sam preuzeo funkciju vršioca dužnosti upravnika ove kuće, svakodnevno su stizale tužbe, sudski troškovi, neplaćeni kafanski računi, zakup reklamnog prostora, neisplaćene zarade. U kakvoj je finansijskoj situaciji bilo pozorište ove godine najbolje govori podatak da smo skoro 200 dana bili u blokadi“.
I naposletku, ali ne i najmanje važno, isplatama i po tri polovine zarade u jednom mesecu, zaposleni u pozorištu primaju redovnu platu. Ned tako davno, u prošloj i pretprošloj godini, isplata zarada je kasnila i po šest-sedam meseci. Konsolidacija budžeta i želja osnivača da nadoknadi propušteno dali su rezultat.
„Mislim da smo učinili mnogo u formalnom smislu da pozorište stane na svoje noge. Dovesti ga na nulu pre samo šest meseci bila je nemoguća misija, kao i vratiti publiku u pozorište, koja je, ruku na srce, godinama rasterivana na raznorazne načine. Najčešće samovoljom pojedinaca i ne konsultovanjem sa strukom. Predstoji nam rad na novim komadima. Opredeljenje da ne ulazimo u nove projekte dok ne izmirimo stara dugovanja imali su za rezultat izostanak premijera u ovoj kalendarskoj godini. Uveren sam da ćemo na obostrano zadovoljstvo uskoro moći da kažemo da je Pozorište Timočke Krajine ’Zoran Radmilović’ dostojno imena koje nosi, pre svega novim predstavama, koje će glumci i publika voleti“, kaže Marušić.
Od 10. do 17. decembra biće održani i jubilarni 25. Dani „Zorana Radmilovića“. Kako najavljuju, biće to praznik pozorišne umetnosti jer su odabrana sjajna pozorišna ostvarenja, od kojih dva iz inostranstva. Već sada se može reći da je izuzetno teško bilo organizovati festival ove godine zbog svih problema kroz koje je zaječarsko pozoriste prošlo. Najviše finansijskih. Ali o tome više nakon festivala.