– Lica i naličja Božića u londonskim pozorištima –
Piše: Ana Tasić
Ponuda londonskih pozorišta je, u pogledu predstava božićno-novogodišnje tematike, i prošle godine bila takva da zastane dah. Imajući u vidu komercijalni aspekat pomamne prodaje pozorišnih ulaznica i uvek ogroman broj turista u Londonu u ovo vreme, producenti su se uobičajeno međusobno utrkivali koje će predstave sa božićnom tematikom postaviti na brojne londonske scene, od onih na Vest Endu, do onih na Frindžu. Božična pozorišna ponuda traje od početka decembra do prvih dana januara, što je izvodivo jer se predstave inače ovde igraju uglavnom po mesec-dva svakodnevno, pa se skidaju sa repertoara, osim u slučaju većeg uspeha, kada se prebacuju na scenu nekog drugog teatra. Da je repertoarski sistem kao kod nas, gde se predstave u proseku igraju po nekoliko sezona, a par puta mesečno, ovakve tematske produkcije ne bi, naravno, bile održive.
Posetioci ili stanovnici Londona koji su u decembru 2014. godine želeli da pogledaju neku od predstava koje se bave Božićnim praznicima, mogli su da biraju između gotovo sto i pedeset naslova. To su ostvarenja različitih žanrova, stilova, ciljnih grupa, pa i cena ulaznica (one na Vest Endu koštaju od pedeset do preko sto funti, a na Frindžu oko deset funti). Među njima ima klasično raskošnih mjuzikala i komedija, preko plesnih predstava, pantomima i lutkarskog pozorišta, do dramskih predstava sa nekonvencionalnim pristupom temi.
Na Vest Endu su gledaoci mogli da uživaju u čarima impozantnih mjuzikala, tipa „Beli Božić” kompozitora Irvinga Berlina, prema filmu Majkla Kertisa iz pedesetih godina, u Pozorištu Dominion na Totenham Kort Roudu, ili u „Snešku Beliću”, na osnovu knjige Rejmoda Brigsa, u pozorištu Pikok. Na sceni pozorišta Plezens u Izlingtonu se moglo videti scensko čitanje klasika Čarlsa Dikensa „Božićna priča”, u splepstik varijanti, a na sceni Malog lutkarskog pozorišta Bardž koje se nalazi u „Maloj Veneciji” (centralni London) još jedno tumačenje istog ovog Dikensovog dela, u lutkarskoj varijanti. Na ovom polju, više-manje klasičnog pristupa Božićnoj tematici, gledaoci su mogli da izaberu svoju predstavu među tridesetak tzv. porodičnih odnosno „family-friendly” komada koji su prilagođeni svim uzrastima.
Kao što ima ljudi koji nekonvencionalno slave praznike, tako ima i autora koji prave nekonvencionalne praznične predstave.
Odlazak na Božićne predstave ne mora uvek da podrazumeva susret sa teatralnim pojavama Deda mrazova, šarenim kerefekama i šljokicama, naprotiv. Publika kojoj je bliži alternativni pristup obradi Božićnih tema, mogla je da napravi izbor među dvadesetak alternativnih predstava u ponudi.
U severnom Londonu, na Donjoj sceni pozorišta Hempsted koja prima šezdeset gledalaca, igrana je reprezentativna alternativno-Božićna predstava, crna komedija „Slonovi” autorke Rozi Hejni, inače glumice, scenaristkinje i prozne spisateljice (režija Tamara Harvi). Radnja se dešava na Badnje veče, kada par čeka prijatelje i rođake da im dođu u goste. Pokloni su upakovani, jelka ukrašena, lampice svetlucaju, ali iza ove ukrašene fasade opako prete neraščišćeni odnosi i tamne tajne koje će to veče eksplodirati. Njihovo iskopavanje izaziva suočavanje sa tragedijom smrti nastradalog im sina Kristofera, koji je izgubio život u uličnim obračunima u južnom Londonu. Uprkos bolnom i tamnom polazištu, predstava ostavlja nadu i optimizam, imperativ da se u životu mora ići dalje, nastaviti put bez obzira na teškoće, kako ko zna i ume.
Na sceni Top sikret kluba komedije u Kovent Gardenu igrana je komedija „Ovo nije Božićna drama” pisaca Roberta Volisa i Liama Fleminga, u režiji Džonatana Vudhausa. Glavni lik je Dejvid koji ignoriše činjenicu da je Božić i pokušava da ponovo osvoji svoju bivšu devojku, uz pomoć prijatelja Tima. Predstava suštinski slavi prijateljstvo, uz gomilu iščašeno smešnih situacija i bizarnih likova i bitno zaobilaženje konvencija Božićnih predstava.
Na sceni Teatra 503, jednog od onih londonskih pabskih pozorišta (ovo se nalazi u Batersiju, južni London), u sklopu alternativne Božićne ponude se našla politička kemp komedija sa elementima kabarea, „Margaret Tačer kraljica Sohoa”, pisaca Džonatana Britana i Metjua Tedforda. U predstavi se komički slika jedna noć Čelične Lejdi, pred izglasavanje poznatog antigej legislativnog akta 28. Ona se u toj noći gubi u mreži ulica Sohoa, biva zamenjena kao „drag queen” i postaje kabaretska senzacija. Radnja zatim uključuje motive borbe protiv rasizma, homofobije i cenzure, zastupanja ideje otvorenijeg, zdravijeg društva, zbog čega je i uvrštena u (alternativni) Božićni program.
Na sceni Rojal Korta na trgu Sloun koji se graniči sa Čelzijem, verovatno najznačajnijeg engleskog pozorišta u pogledu produkcije i afirmacije savremenog dramskog pisanja, igrana je predstava „Nada”, prema tekstu Džeka Torna, politička komedija o recesiji, drastičnim sečama budžeta, u okvirima laburistički vođenih institucija. I ova predstava se na drugačiji način bavi Božićnim porukama, kroz insistiranje o neophodnosti pokušavanja da se popravi društvo, traženju jednakosti i ravnopravnosti i ostavljanju nade da će društvo u budućnosti biti humanije, što je suštinska Božićna poruka.
Na ovom polju alternativnog scenskog pristupa prazničnim temama, autori ne odustaju od esencijalne, autentične Božićne ideje. Njihova specifična anti-Božićnost, ako možemo tako da je nazovemo, znači kritički odnos prema komercijalizaciji ovog praznika koja često zaboravlja na njegov jednostavni, suštinski smisao. Alternativnost ovih predstava se, dakle, nalazi u ogoljavanju, čišćenju od balasta lažnog, potrošačkog, prekomercijalnog iskorišćavanja Božića, te vraćanju njegovoj suštini, a to je slavljenje života, rođenja, optimizma i nade.