TELO KAO GOVORNI APARAT

Predstava “Dan kada smo se sreli” Božidara Kneževića, u režiji Predraga Štrpca i koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta i Laureat-a, premijerno će biti izvedena 29. januara na Kamernoj sceni novosadskog SNP-a.

“Dan kada smo se sreli” koristi neku vrstu slikovnog pisma koje svoje reči i sintagme  ispisuje (slika) pokretom – čitavo telo postaje govorni aparat koji bez zvuka (sem zvuka tela – uzdaha, kašlja, krika i sl.) formuliše vrlo konkretne pojmove i grupe pojmova. Predstava je, u svom osnovnom značenju, „realna pozorišna fantazija“ o susretu sa samim sobom. Taj susret je, istovremeno, i vrlo konkretan, jer je stilizacija i interpretacija konkretnih susreta ljudi koji čine ovaj projekat, ali i arhetipski, jer je i kreacija nastala iz apstrahovanja susreta kao pojma i kategorije.

Igraju: Sonja Damjanović, Milan Lazić i Agota Vitkai Kučera. Scenografiju je osmislio reditelj, kostim Mirjana Stojanović Maurič, kompozitor je Aleksandar Bahun, vokalni saradnik je Agota Vitkai Kučera, a koreografski – Saša Krga


Објављено

у

од

Ознаке: