Piše: Olivera Milošević
Predstava „1914” Roberta Vilsona, jednog od najznačajnijih savremenih reditelja, u izvođenju Narodnog pozorišta iz Praga, gostovala je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Bob Vilson je legenda Bitefa. Jovan Ćirilov je među prvima u Evropi, sedamdesetih godina prošlog veka, prepoznao njegovu genijalnost i doveo ga na naš festival. Poslednji put bio je na Bitefu 2002.godine sa predstavom „Vojcek”. Ovoga puta njegova predstava je stigla sa ansamblom Narodnog pozorišta iz Praga kao deo projekta „Pali anđeo istorije” Evropske unije pozorišta kojim se obeležava stogodišnjica početka Prvog svetskog rata. Deo projekta su i Jugoslovensko dramsko pozorište i predstava „Zmajeubice”, kao i „Talerhof” Šaušpilhausa iz Graca, koju smo, takođe, imali priliku da vidimo u Beogradu.
Predstava „1914-ta” je pozorišna ekskluziva, retka prilika da vidimo delo istinski velikog reditelja. U osnovi Vilsonove predstave su „Poslednji dani čovečanstva” Karla Krausa i „Dobri vojnik Švejk” Jaroslava Hašeka. Rezultat je raskošni kabare prepun scenskih slika, muzike, duhovitih obrta, ironičnih komentara o ratu, njegovim uzrocima i posledicama.
Vladimir Javorski, glumac, kaže da je lik Pesimiste, koji tumači, inspirisan delom Karla Krausa i prati ironičnu crtu koju reditelj provlači kroz predstavu. „Naša predstava je opomena koja ukazuje na velika stradanja koja su obeležila Prvi svetski rat”. Vaclav Postranecki igra Optimistu i objašnjava kako i optimista i pesimista čuče u svakom od nas i kako u svakom čoveku često dolazi do sukoba između te dve strane. „Tako je Bob Vilson i postavio naše likove, kao sukob pesimiste i optimiste u svakom od nas”.
Vilsonova „1914-ta” nije priča o ratu već pozorišna poema, koja kroz niz vizuelnih vinjeta, sa malo reči i gestova prikazuje strahote rata: regrutni centar, voz, oficirski klub, vojna bolnica, dokumentarni i nadrealni crno beli snimci, istorijske fusnote i podaci o milionima stradalih… Uz komentare Pesimiste i Optimiste, te Vreme koje se pojaljuje kao konstanta i svedok događaja. Sonja Červena, legenda češkog glumišta, tumači Vreme: „Ono je apstraktno i prolazno. Vreme je u ovom slučaju negde između Pesimiste i Optimiste, svedok je i komentator događaja. Moja karijera je jako duga, a njen vrhunac je upravo rad sa Robertom Vilsonom. Upoznali smo se pre 25 godina, tada smo takođe radili zajedno. Zahvaljujući njemu naučila sam da pozorište posmatram pažljivijim očima. Rođena sam početkom 20. veka i u Češkoj sam proživela sve što se dešavalo proteklih decenija. Velika stradanja su svuda bila tokom I svetskog rata i mi ukazujemo na to. Naša predstava nije o Velikom ratu, ona nije zasnovana na konkretnim događajima, već govori o unutrašnjim nedoumicama koje svaki čovek nosi. Veličina Boba Vilsona je u tome što je sve uspeo da prikaže na izuzetan način. On je svestran, posvećen i poseban, u tome je njegova veličina”.
Vilsonova „1914-ta” formalno nije muzičko pozorište i pored toga što je muzika veoma važan činilac. Ona se izvodi uživo, diktira atmosferu svake scene i kreće se u rasponu od bečkih valcera i vojnih marševa do diksilenda i regtajma.
Nasilje se u predstavi dešava iza scene. Udaljeni užas dramatizuje se scenskim efektima i efektnim minimalističkim scenama. I ovde su, kao u svim Vilsonovim predstavama, glumci sa belim licima i neobičnim frizurama, vizuelno upečatljivi i veoma izražajni.
Glumac Jan Bidlas, koji igra nekoliko uloga, objašnjava specifičnost rada sa Vilsonom: „Bob Vilson je odbacio sva pravila koja smo učili o glumi. Došao je na prvu probu i rekao: zaboravite sva pravila i igrajte. Posebnu pažnju posvećujemo jedino tačnom postavljanju na precizna, svetlom određena mesta na sceni i jednostavno – igramo”.
Predstava „1914-ta” je svojevrsna panorama rata koja počinje kao vesela duhovita vreva, polako se rastače u likove koje slama realnost rata i završava mračnom vizijom budućnosti. U njoj je gotovo savršen spoj svetlosti, pokreta i zvuka. Prema najavama iz Jugoslovenskg dramskog Robert Vilson će do kraja sezone biti gost ovog pozorišta, održaće predavanje o svom radu. Do tada ima tri premijere: u Moskvi je upravo završio predstavu „Bajka” po delima Puškina, u Berlinu radi Geteovog „Fausta” i u Parizu priprema predstavu sa Mihailom Barišnjikovim.
Tako smo imali retku priliku da vidimo delo Boba Vilsona, reditelja uz čiji rad se u pozorištu reč Umetnost piše velikim slovom.