Nedavno objavljena studija pod naslovom „Pozorišna etika: Grotovski – Ričards” Jelene Kovačević u izdanju Pozorišnog muzeja Vojvodine, promovisana je 14. marta u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda.
Jelena Kovačević napisala je studiju posvećenu genezi shvatanja pozorišne etike u delu Tomasa Ričardsa i Radnog centra Ježija Grotovskog i Tomasa Ričardsa, koja je kao magistarska teza odbranjena 2009. na Fakultetu dramskih umetnosti kod mentora dr Aleksandre Jovićević
Jelena Kovačević je proučavala i teorijski i praktični aspekt, posebno prateći delatnost Radnog centra Ježija Grotovskog i Tomasa Ričardsa, koji je formirao Grotovski u Pontederi u Italiji još 1986. godine. Knjiga svedoči o njenom dugogodišnjem istraživanju rada Ježija Grotovskog i Tomasa Ričardsa. Njeno istraživanje je intenzivno vođeno tokom trogodišnjeg projekta (2003–2006), kada se Radni centar otvorio za javnost i čak angažovao dokumentacioni tim s ciljem da prati njihov rad. Član ovog internacionalnog tima bila je i Jelena Kovačević.
Studija „Pozorišna etika: Grotovski – Ričards” obrađuje odnos dva umetnika na fonu univerzalnih tema koje ne samo da nas se tiču, nego su bile i teme sve literature relevantne za pozorišnu umetnost, od antičkog i srednjovekovnog doba do Stanislavskog. Tako se u ovoj studiji iznova suočavaju etičko i estetičko u stvaralačkom procesu, a o glumačkoj tehnici govori se kao o osnovnom uslovu/izvoru etičnosti. Studija se posebno bavi onim što je bitno za jednog glumca, vežbama tela i duha; problematizuje telo, teme žrtvovanja, koncentracije pažnje i mogućnosti dosezanja organskog bića. Pošto se kreativni radni odnos Grotovskog i Ričardsa može posmatrati ne samo kao odnos reditelja i glumca, nego i majstora i šegrta, učitelja i učenika. Na primeru ovog odnosa razlaže se priroda (glumačkog) znanja, transmisije znanja, mogućnosti obnove i transgresije kao etičkih kategorija.
Na promociji su govorili: Boro Drašković, Ljubica Beljanski Ristić, Božidar Mandić i Zoran Maksimović.