Vojo Lučić, čelnik Knjaževsko-srpskog teatra Kragujevac
Najvažnije je što su se gledaoci vratili u kragujevački teatar. Posebno me raduje što smo privukli i zadržali omladinsku i studentsku publiku – kaže Vojo Lučić
Slovi za uspešnog upravnika jer rezultati to potvrđuju, na kraju je prvog mandata, medijima ležerno kaže: „Pišite o pozorištu, a ne o meni“, a na insistiranje da baš on bude sagovornik, srdačno se osmehuje: „Dobro, ali kratko… koliko da pobrojimo“ – Vojo Lučić, prvi čovek Knjaževsko-srpskog teatra Kragujevac.
Četiri godine upravnikovanja su prošle…?
Četiri godine upravničkog rada u najstarijem pozorištu u Srbiji su prošle brzo, a obeležene su mnogim različitim aktivnostima.
Jezikom brojki?
Četiri puta je organizovan Međunarodni pozorišni festival „JoakimInterfest“, na kome je učestvovalo više od 40 ansambala iz 10 zemalja, takođe četiri puta održana je Revija pozorišnih predstava u čast domaćeg pisca „Joakimovi dani“, gde je nastupilo više od 20 ansambala iz Srbije i regiona.
Organizovali smo i na desetine pratećih programa, promocija, izložbi, radionica, performansa, panela i sl.
Koliko je bilo premijera?
U pomenutom periodu imali smo 16 premijera, u vreme kada se izdavajanja za kulturu smanjuju a pozorišna produkcija jedva opstaje. Više od polovine novih predstava su velike, u njima je i po dvadeset glumaca na sceni, ali i u produkcijskom smislu su zahtevne, na primer Zeleni zraci (G. Marković/ M. Kralj), Ubiti pticu rugalicu (H. Li/ N. Bradić), San letnje noći (V. Šekspir/Pjer Valter Polic) i druge.
Učestvovali smo na više od 70 festivala, a samo u 2016. kragujevački teatar se predstavio na 17 pozorišnih smotri u zemlji i inostranstvu. Nakon 23 godine odsustvovanja kragujevački teatar se opet našao u zvaničnoj konkurenciji Dana komedije u Jagodini, i to tri godine zaredom, sa predstavama Moje bivše, moji bivši (Di. Si. Džekson/S. Kilibarda), Do gole kože (Pjer Valter Polic) i Jelisavetini ljubavni jadi zbog molera (M. Jelić/M. Misirača). Pored festivala organizovali smo više od 60 gostovanja u zemlji i van granica iste (u Mađarskoj, Rumuniji, u zemljama regiona itd.) i prvi put u svojoj istoriji gostovali u Rusiji.
Osvojili smo više od 30 nagrada, među kojima su mahom bila glumačka priznanja, što na moju veliku radost govori o kvalitetu kragujevačkog ansambla. Naše predstave su pobeđivale i na različitim festivalima u zemlji i regionu.
Šta je najvažnije?
I profesionalno i meni najvažnije je što su se gledaoci vratili u kragujevački teatar. Posebno me raduje, a to smatram i jednim od svojih najznačajnijih rezultata, što smo privukli i zadržali omladinsku i studentsku publiku. Kragujevac je univerzitetski centar u kom živi i studira 10.000 visokoškolaca, pa smo se potrudili da popularizujemo pozorišnu umetnost kod ove populacije.
Kakva su iskustva u tom smislu?
Uverio sam se da tradicionalna marketinška praksa, poput plakata, flajera, radio-reklama, ne funkcioniše baš najbolje. Zato smo pronašli drugačiji način da priđemo akademcima. Povezali smo se sa studentskim organizacijama i udruženjima koja čine mladi ljudi, kancelarijom za mlade, redovno smo organizovali promotivne sastanke s njihovim predstavnicima i to je zaista dalo efekta. Mladi su, slobodno možemo reći, danas najbrojniji gledaoci naših predstava. I to ohrabruje.
Uveren sam da Knjaževsko-srpski teatar nakon četiri godine rukovođenja ostavljam u mnogo boljem stanju nego što sam ga zatekao. U svakom slučaju, ostavljam ga s mnogobrojnim predstavama na repertoaru, uigranim i izuzetnim glumačkim ansamblom i sa imidžom pozorišta u repertoarskom uzletu.
Verujem da je kragujevačko pozorište na dobrom putu da povrati sjaj zlatnih sedamdesetih kada je bilo među vodećim teatrima u bivšoj Jugoslaviji.
Na koje predstave ste najponosniji?
Predstave na koje sam kao upravnik posebno ponosan su Kir Janja (J. S. Popović/D. Varagić), već pomenuti San letnje noći, Ubiti pticu rugalicu i Zeleni zraci, zatim Vrapčić (N. Ilić/M. Jagodić), Bašta sljezove boje (B. Ćopić/M. Misirača) i Hladnjača za sladoled (R.Vasić/P. Bebler). Ponosan sam i na naša izdanja objavljena u protekle dve godine, monografiju o Mileni Dravić i prethodno o Vlastimiru Đuzi Stojiljkoviću, a u okviru edicije „Joakimovi potomoci“ posvećene dobitnicima Statuete „Joakim Vujić“.
- Jakšić
Antrfile
JEDNA OD NAJUSPEŠNIJIH GODINA U NOVIJOJ ISTORIJI – 2016
Protekla kalendarska godina u kragujevačkom teatru bila je u znaku Šekspira i Sterije. Premijere predstava po delima dvojice klasika obeležile su pozorišni život u Kragujevcu, ali i šire. San letnje noći u režiji nemačkog reditelјa Pjera Valtera Polica sa velikim uspehom premijerno je izveden u aprilu 2016. godine povodom obeležavanja četiri veka od Šekspirove smrti, a sam kraj 2016. bio je u znaku premijere Sterijine Kir Janje u režiji Dragane Varagić.
Predstavu San letnje noći stručna javnost i žiriji različitih festivala na kojima je učestvovala najčešće su nazivali produkcijskim podvigom kragujevačkog teatra, dok je Kir Janja prepoznat kao jedna od najznačajnijih predstava u 2016. godini u srpskim pozorištima uopšte.
U protekloj godini ansambl Knjaževsko-srpskog teatra učestvovao je na 13 festivala u zemlјi i inostranstvu na kojima je osvojeno sedam nagrada, a među najznačajnijim je i Glavna nagrada stručnog žirija za predstavu San letnje noći na festivalu „Teatar u jednom dejstvu“, koji se tradicionalno već tri decenije održava u Mladenovcu.
Takođe, tokom protekle godine kragujevački teatar je prvi put u svojoj istoriji gostovao u Rusiji – na festivalu „Most prijatelјstva“ u gradu Joškar Ola. U okviru ovog festivala, a pod pokrovitelјstvom Ministarstva kulture Ruske Federacije, održana je i Međunarodna naučna konferencija na temu „Pozorišna saradnja – podsticaj kulturnom razvoju i socijalnoj integraciji“ na kojoj je o uticaju internacionalnih teatarskih festivala na razvoj pozorišne produkcije na lokalnom nivou govorio i direktor teatra mr Vojo Lučić.
Knjaževsko-srpski teatar je u 2016. uspešno organizovao i dva pozorišna festivala: u maju „Joakimove dane“ – reviju pozorišnih predstava u čast domaćeg pisca, a u oktobru 11. Međunarodni pozorišni festival „JoakimInterFest“ u okviru koga je izvedeno devet predstava iz pet zemalјa.
Poslednjih dana 2016. godine objavlјena je monografija Milena Dravić – više od umetnosti Tatjane Nјežić koju je Knjaževsko-srpski teatar publikovao u okviru edicije „Joakimovi potomci“, a koja je deo prestižne nagrade Statueta „Joakim Vujić“, čiji je laureat bila i proslavlјena glumica 2013. godine.
Premijere, gostovanja u zemlјi i inostranstvu, učešća na različitim festivalima (među kojima su i prestižni Dani komedije u Jagodini, Bucini dani, Festival klasike u Vršcu…), brojna publika, podignuta vidlјivost i ugled pozorišta u zemlјi i van nje, organizacija festivala i drugih za Kragujevac i širu zajednicu važnih manifestacija, samo su neki od pokazatelјa da se 2016. godina može smatrati jednom od najuspešnijih u novijoj istoriji našeg pozorišta.
Aktuelan, hvale vredan momenat, u životu i radu ovog pozorišta je i predstava Vrapčić, premijerno izvedena 28. januara. Ova uzbudlјiva pozorišna priča o životu Edit Pjaf, po tekstu Nataše Ilić i u režiji Miloša Jagodića, realizovana je u koprodukciji najstarijeg pozorišta u Srbiji Knjaževsko-srpskog teatra i najmlađeg pozorišta u zemlјi Puls teatra iz Lazarevca. Naslovnu ulogu tumači Jasmina Dimitrijević, a igraju i Čedomir Štajn, Nenad Vulević, Ivana Nedelјković, Lara Simić, Jelena Cvijetić, Maja Sofronijević, Darko Bjeković, Aleksandar Trmčić i Predrag Paunović. Scenografiju potpisuje Dejan Pantelić, kostim Sonja Kotoršević, prepev pesama Jasmina Dimitrijević, muzički aranžman Gabor Lenđel, a koreografiju Irina Mitrović.