Sterijino pozorje, 61. po redu, biće održano u Novom Sadu od 26. maja do 2. juna 2016, a selektorka Marina Mađarev odabrala je sedam predstava za takmičarski program i dve u “Krugovima”.
Objavljujemo izvode iz izveštaja selektorke Marine Mađarev:
“U selekciji 61. Sterijinog pozorja gledaćemo sedam predstava u takmičarskom programu i dve u Krugovima. Festival će se odvijati pod sloganom „Gde su granice?“. Ovaj naziv odabrala sam zato što je naše pozorište sada u situaciji da stalno preispituje sopstvene granice u estetskom, društvenom i materijalnom smislu. Koji je najmanji budžet sa kojim je moguće napraviti produkciju jedne pozorišne sezone tako da pozorište i dalje bude pozorište, a ne firma pred raspadom? Kakav tekst danas možemo nazvati dramskim? Da li takav tekst prvenstveno treba da odražava dramsku radnju datu kroz konsekventnu, hronološki iznetu priču, ili se može odustati od priče, ubaciti naracija, songovi… Gde su granice savremenog dramskog teksta? Takođe, na osnovu kojih granica utvrđujemo ko je domaći ili, lepše rečeno, naš pisac? Da li su to granice države ili jezika? I da li su mesto rođenja i jezik pravo merilo za razgraničavanje naših od „njihovih“ pisaca? Gde su granice? Koje granice dele originalno dramsko delo od dela nastalog na osnovu nekog drugog proznog ili dramskog ostvarenja? Koliko možemo da intervenišemo na tuđem tekstu a da i dalje imamo pravo da potpišemo prvobitnog autora? Ko je autor teksta koji se izvodi na predstavi? Gde su granice autorstva između pisca, reditelja i dramaturga?
Ovim pitanjima bave se sedam predstava u takmičarskom programu i dve u Krugovima. Ali, pre nego što otkrijem koje predstave ćemo gledati na 61. Sterijinom pozoruju, dužnost mi je da navedem drame i predstave koje su zaslužile pažnju pozorišne javnosti, a zbog limitiranosti festivala nisu mogle da uđu u selekciju. To su “Nora!” Jugoslovenskog dramskog pozorišta, “Marija Stujuart” i “Bela kafa” Narodnog pozorišta Beograd, “Egzodus” Pozorišta „Kosztolányi Dezső“ Subotica, “ Madlenijanuma, “Majstori, majstori” Pozorišta „Boško Buha“, “Julije Cezar” NP Sombor, “Crvena ljubav” Bitef teatra, “Ivona – kneginja Burgundska” i “Hamlet” SNP-a.
Veoma mi je drago što su se pojavile nove drame poznatih autora kao što su Željko Hubač (“Berlinski zid”) i Vojislav Savić (“Egzekutor”), a nadam se da će u nekoj od narednih sezona imati pozorišno uspešnija izvođenja. Ove sezone imala sam prilike da vidim dela novih autorki i autora – Nikolina Medić, Mila Mašović, Tamara Bjelić, Jelena Paligorić, Mia Knežević, Aleksandar Švabić, Ivan Velisavljević, Maja Malenković, Katarina Janković… Velika je nevolja što najveći broj naših novih drama, čak i kada imaju uspešnu praizvedbu, ne doživi drugo izvođenje. Zato posebno treba pohvaliti trud pozorišta da po drugi put postave delo domaćeg pisca ili spisateljice.
U Selekciji nacionalne drame i pozorišta odabrala sam sedam predstava:
“Tuđe srce ili pozorišni traktat o granici”, tekst Biljana Srbljanović, režija Dino Mustafić, Art Hub – Udruženje za istraživanje i podsticanje izvedbenih umjetnosti Sarajevo (BiH), partneri: Scena MESS, Testament Films Beograd, Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH, Sarajevski ratni teatar – SARTR, Jugoslovensko dramsko pozorište, Centar za kulturu Sarajevo, Kosovska fondacija za otvoreno društvo;
“Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali”, pisac Tanja Šljivar, režija Mirjana Karanović, Bosansko narodno pozorište Zenica, partner: Kamerni teatar 55 Sarajevo (BiH);
“Rodoljupci”, pisac Jovan Sterija Popović, režija Andraš Urban, Narodno pozorište Beograd (Srbija);
“Hromi ideali”, pisac Milutin Uskoković, prema dramatizaciji Olge Dimitrijević i romanu Čedomir Ilić Milutina Uskokovića, adaptacija Zlatko Sviben i ansambl predstave NP Užice, reditelj Zlatko Sviben, Narodno pozorište Užice (Srbija);
“Edeš Ana”, po motivima istoimene priče Ana Edeš Dežea Kostolanjija, dramaturška obrada Kata Đarmati, reditelj Jožef Cajlik, Narodno pozorište/Narodno kazalište/Népszinház – Drama na mađarskom jeziku, Subotica (Srbija);
“Pijani”, pisac Ivan Viripajev, reditelj Boris Liješević, Pozorište Atelje 212, Beograd (Srbija);
“Violinista na krovu”, Džozef Stajn–Džeri Bok, reditelj Atila Bereš, Srpsko narodno pozorište i Novosadsko pozorište/Újvidéki Színház, Novi Sad (Srbija)
Selekcija Krugovi: “Fazanov ples”, tekst i režija Bela Pinter, Bela Pinter kompani, Budimpešta (Mađarska) i “Brašno u venama”, pisac Igor Štiks, režija Boris Liješević, Sarajevski ratni teatar – SARTR i Scena MESS, Sarajevo (BiH).
Za kraj, recimo i reč-dve o još nekim granicama, a to su granice izdržljivosti. Institucija Sterijino pozorje će u godini kada slavi 60 godina od osnivanja, organizovati festival sa 30% manjim budžetom. Selektorka je „prebacila svoju prošlogodišnju normu“ za 11% i odgledala ukupno 110 predstava. Ako neko misli da je to mnogo, neka zna da je kritičar Dejan Penčić-Poljanski u sezoni 1988/89. video čak 258 predstava. Gde su granice?”