Hamlet Jugoslovenskog dramskog pozorišta snažno je obeležio početak sezone
Olivera Milošević
„Nešto je trulo u državi Danskoj.“ Tako počinje Šekspirov Hamlet, jedan od najuzbudljivijih dramskih komada ikada napisnih. O čoveku koji bi da popravlja svet što konstantno „iskače iz zgloba“. U godini u kojoj planeta slavi Šekspira obeležavajući 400 godina od njegove smrti u Jugoslovenskom dramskom pozorištu na repertoar stiže danski kraljević. Brani ga i zastupa Nebojša Glogovac, među najznačajnijim glumcima svoje generacije.
Reditelj Aleksandar Popovski kaže da je za Hamleta vezan već duže vreme i da ima iste dileme kao Hamlet. „Osećam i znam da je mojoj generaciji učinjena nepravda, zato verujem da je umetnost subjektivna stvar i tako se odnosim prema tome. Teško je raditi Hamleta ako nemaš tu potrebu, a ja sam je imao. Krenuo sam od rečenice koja mi mnogo znači: ’Ja moram biti surov, da bih dobar bio.’ Ona mi odzvanja u glavi godinama i vezuje me za pojavu koju srećem svuda gde radim, a to je nepravda, nešto što se ugradilo u sve sisteme i pore svakog društva. Nama su devedesete donele oslobođenje od velikih sistema, ali i mogućnost da sami odlučujemo. Donele su nam demokratiju, liberalizaciju ekonomije, ali i pravo čoveka da bude kakav jeste po svojoj prirodi – pohlepan! U tu pohlepu upisana je i nepravda. Nju danas osećamo svuda. Komad Hamlet i Hamlet kao lik glasno se bore protiv te nepravde“, objašnjava Popovski.
Šta se događa kada Hamleta, umesto kao naivnog mladića koji se prvi put suočava s licemerjem, pohlepom, prevarom i izdajom, posmatramo kao zrelog čoveka koji je sve to odavno iskusio? Kuda ga vodi drama zasnovana na borbi sa savešću, ima li njegova pobuna smisla? Može li čuveni Šekspirov junak da pobedi zlo, a da i sam ne bude zao? To su neka pitanja sa kojima nas suočava ovo tumačenje.
„Tragali smo za tim nečim. Nečim što je neizrecivo, za tom čistotom, za ljubavlju i za mirom kojeg u stvari nema. Taj mir je ideal za kojim žudimo,a ne uspevamo da ga dosegnemo. Razgovarali smo o tome kako bi ovo naše izvođenje moglo da bude nešto kao Hamletov san. I on to zaista jeste, svojevrsno kopanje po podsvesti i prošlosti, po svim arhetipovima koji su u svakom od nas“, razmišlja Glogovac.
Hamlet, između ostalog, govori i tome kako se opake stvari dešavaju kada jedno vreme izgubi svoj puls i ostane bez ideala, o pobuni protiv takvog sveta i poretka.
Hamlet je večna tema, ogledalo datog vremena i sredine. On otvara najintimnije probleme čoveka, ali i društva. Hamlet predstavlja svest i savest, iskrenu pobunu odgovornog i osećajnog čoveka.
„Hamlet je u potrazi za istinom i pravdom. Njegovo ponašanje proglašavaju ludilom oni na dvoru koji su u opasnosti od njegovog traganja za istinom i ubicom njegovog oca. To je čest slučaj u istoriji. Pada mi na pamet Bernard Šo kojem su pripisivali paranoju kada je rekao da ga prate agenti MI6. Proglasili su ga ludim. On je rekao: ’To što imam paranoju ne znači da me ne prate.’ Po mojoj analizi dela Hamlet je izuzetno inteligentan“, kaže Nebojša Glogovac.
I pored toga što je tumačenje tragedije Hamlet u osnovi političko, ono razmatra i mnoge druge teme, čitav niz važnih ljudskih pitanja.
Dileme Hamleta su toliko prostrane i utemeljene na suštini ljudske prirode da uvek nude mogućnost za nova tumačenja. Šekspirov Hamlet je uvek dobrodošao. Da upozori, ukaže na suštinu, da opomene i oplemeni. Nebojša Glogovac je naš novi Hamlet, iskreni borac za pravdu i istinu. Njegovo „Biti il’ ne biti“ danas znači ne samo poetsku i filozofsku misao već i zapitanost nad suštinom sveta i postojanja zrelog čoveka koji se bori sa sistemom u kom vlada laž.