Jelena Stojanović Patrnogić, nedavno postavljena nova direktorka Pozorišta za decu Kragujevac najavljuje planove ove kuće za nastupajuću sezonu.
Iako na čelu kragujevačkog Pozorišta za decu tek mesec i po, Jelena Stojanović Patrnogić, svesna je njenih „vrlina i mana”. Od kvaliteta PZDKG ističe ne samo glumce, već i sjajnu atmosferu u čitavom kolektivu, ali je i svesna da je ovo pozorište, čak i u samom lokalu nedovoljno „vidljivo”. Po njoj ključ za dalju kvalitetnu produkciju je u međunarodnoj saradnji.
Prva premijera ove sezone u kragujevačkom Pozorištu za decu, na najbolji način govori o stanju u našoj kulturi. Reč je komadu „Trotko u svetu lutaka” koji je po ideji doskorašnjeg direktora Zorana Đorića „raspisao” pisac Zoran Petrović, a režirao glumac Knjaževsko-srpskog teatra Milić Jovanović. U predstavi o „Trotku” tekstovi i songovi su novi, ali su upotrebljene lutke, scenografija, kostimi… iz prethodnih devet predstava ovog Pozorišta!
Direktorka PZDKG Jelena Stojanović Patrnogić (36) rođena je Kragujevčanka ali je značajni deo svog života, školovanja i rada provela u Novom Sadu u kome je završila Muzičku akademiju, sarađivala na Radio „Sajmu” i predavala (muzičku kulturu i solfeđo) u školi „Vuk Karađžić”. „ Na beogradskom Univerzitetu umetnosti 2006. godine upisala sam „Menadžmet u kulturi i kulturnu politiku Balkana”, koji je istovremeno katedra UNESKO-a pri lionskom Univerzitetu za sociologiju i antropologiju gde smo izučavali sve ono što će me preporučiti za ovo mesto: kulturnu politiku, kulturno pravo, ekonomiju u kulturi… ”, ističe ona, dodajući da je takođe preporučio i dugogodišnji rad u Kulturnom centru Novog Sada u kom je „pekla praksu” na festivalima poput Džez, INFANTA… gde je organizovala okrugle stolove, bavila se marketingom…
Od 2010. godine aktivno je uključena u projekte iz oblasti kulture, za nevladine organizacije u saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom za kulturu i prekograničnu saradnju u kojoj je, po njoj, Novi Sad u mnogo boljem položaju od Kragujevca. Od pre dve godine vratila se u Kragujevac gde je radila u okviru projakata Foruma mladih za osobe sa invaliditetom, vezanim za njihovo aktivnije uključivanje u kulturni život Kragujevca i Šumadije.
Kakvi su vaši prvi utisci po dolasku u PZDKG?
Ova institucija ima kontinuitet u radu i veoma je dobro vođena od samog početka. Kolektiv sjajno funkcioniše. Glumci su mladi, spremni na inovacije, iznose u radu svoje ideje koje zajedno realizujemo. Oni su najveći dragulj ovog pozorišta, svesni svojih obaveza, puni pozitivne, kreativne i radne energije… Ali ne samo oni već čitav kolektiv je izuzetno usredsređen na svoj rad. Atmosfera je sjajna i zbog toga sve dobro funkcioniše bez obzira na okolnosti koje su jako teške.
Ipak, nije sve tako sjajno. Postoje i problemi?
Pre svega infrastruktura. Naše pozorište nema svoju zgradu. Smešteno je u zdanju bivšeg Doma samoupravljača i samim tim ta vidljivost kuće nije tako dobra. Nema one, pozorišne prepoznatljivosti. Postoji jedan krug ljudi koji dolazi i koji su navikli da prate naše predstave i programe, međutim, nisam sigurna koliko je deo javnosti u Kragujevcu upoznat da ono uopšte postoji, odnosno šta su za ovih 12 godina zaposleni u ovoj ustanovi postigli na domaćim i međunarodnim smotrama.
Problem u zgradi u kojoj ni vlasnički odnosi nisu do kraja razrešeni su i toaleti, koji su van prostora našeg pozorišta. Njihovo stanje je jezivo i ne ispunjavaju ni jedan uslov da bi roditelji tamo odveli svoju decu.
Preduzeli ste neke korake?
Probaćemo da pojačamo marketinšku logistiku i već radimo na tome. Pošto na zgradi nije postojao nikakav znak da je u njemu Pozorište za decu, već smo postavili izlog sa lutkama i kostimima, kao prvi korak koji nije iziskivao finasijska sredstva. Osmislićemo i vitrinu u kojoj ćemo istaći naš repertoar, srediti prilaz zgradi…
Kakva je finasijska situacija u kući čiji je osnivač grad?
Nije ništa novo reći da smo svesni „kako stoji taj budžet”. Znamo i da će uslovi, ne samo za pozorište, nego u kulturi uopšte biti sve teži. Ne možemo da očekujemo, da će se nadalje, kvalitetne predstave finasirati samo od strane našeg osnivača – grada, moraćemo da nalazimo nova rešenja. Obratićemo se domaćim sponzorima i donatorima, ali i kako stoje stvari u opštim društvenim tokovima, pokrenućemo saradnju sa evropskim fondacijama. Već sada, do kraja 2014. godine trebalo bi da završimo projekat za „Kreativnu Evropu”. U toj međunarodnoj kulturnoj saradnji, potrebno je da izaberemo dobrog partnera, ali i da ispunimo brojne uslove koje kao kuća moramo da ispunimo kako bismo te projekte i ostvarili.
Prva premijera u ovoj sezoni, urađena je „na mišiće”?
U pitanju je predstava po ideji Zorana Đorića, koja na neki način predstavlja retrospektivu onoga što je u ovoj kući rađeno poslednjih godina. Treba da postoji i takva predstava i takvi projekti se rade i na Zapadu. Ansambl, takav kakav jesete, iznosi ovu predstavu punim srcem, naš dugogodišnji saradnik Milić Jovanović, glumac kragujevačkog Teatra, dao je sve od sebe da poznata scenografija, lutke, kostimi dobiju potpuno novu, svežu dimenziju, atraktivni su songovi Zorana Petrovića, scene se brzo smenjuju tako da deci drži pažnju.
Koji su dalji planovi?
Potrudićemo se da obezbedimo sredstva za „Zlatnu iskru”, ipak naš prioritet je kvalitetna sopstvena produkcija. Planiramo u martu mjuzikl – rok end rol bajku, za koju adaptaciju teksta već radi Zoran Đorić, a najveća želja nam je da za sezonu 2015. godine konačno obezbedimo sredstva za „Čarobnu frulu”, veliki i skup projekat koji bi pomerio čak i granice našeg lutkarskog baleta za decu „Labudovog jezera”.
Zoran Mišić