Malo pozorište „Duško Radović” proslavilo je 23. oktobra 65 godina postojanja. Na svečanosti su tradicionalno uručene godišnje i jubilarne nagrade, a premijerno je izvedena novogodišnja verzija „Pinokija”.
Nova sezona, ali i povratak na matičnu scenu povod su za razgovor sa novim direktorom ovog teatra za decu, Alekom Rodićem: „Mlad sam upravnik, nema ni mesec dana od kako sam stupio na ovu funkciju, ali sam čitav život, već četvrt veka kao glumac u „Radoviću” i to vam je kao kada bivši fudbaler postane trener i onda vidi kako je biti sa druge strane”. Za njega je sada prioritet da vodi računa o ljudima sa kojima radi i postavi dobar repertoar, a posetioce do kraja godine očekuju dva nova naslova. „Zbog sveukupne situacije, razmišljali smo samo do kraja kalendarske godine i krenuli smo hrabro. Počeli smo da radimo „Tri praseta” Dragoslava Šilje Todorovića, po tekstu Igora Bojovića, i radujem se što posle desetak godina vraćamo lutkarstvo na ovu scenu. Vraćamo se, dakle, korenima, jer ne zaboravimo da je „Radović” 1948. osnovano kao Pozorište lutaka. Možemo biti i ponosni jer u ansamblu imamo profesionalce, sposobne da igraju i žive, dramske i lutkarske predstave. Premijeru planiramo za početak decembra, a paralelno ćemo početi sa probama „Pop Ćire i pop Spire” u režiji Jovice Pavlovića i u adaptaciji Mile Mašović Nikolić. Novogodišnju verziju bajke „Pinokio” autora Slobodana Obradovića, u režiji Ksenije Krnajski, izvodićemo tokom decembra”, kaže Rodić.
Već je bilo i očekivanja i najava, ali od povratka na matičnu scenu u Aberdarevu i dalje nema novosti. U kojoj su fazi radovi i da li bi datum preseljenja mogao biti tokom zimske pauze?
Nadam se da će se vaše reči ostvariti. Verujem i čini mi se da će tako i biti, da ćemo nastavak pozorišne sezone igrati na novoj staroj sceni, ali ne možemo da razmišljamo o preseljenju dok se ne dobiju potrebne upotrebne dozovole. U neprekidnom smo kontaktu sa svim nadležnim službama i pozorište u Aberdarevoj je 99 odsto završeno, ostalo je da zaduženi za protivpožarnu zaštitu daju svoja mišljenja. Imamo iskustva sa preseljenjem, prošli smo proces u obrnutom smeru, i mislim da nam neće trebati više od 45 dana da sve komplet premestimo, uostalom na matičnoj sceni je već dosta toga od tehnike postavljeno. Pozorište izgleda fantastično, Beogradu je dečje pozorište u takvom ruhu potrebno, i mislim da će se publika sa zadovoljstvom tamo družiti sa nama.
Sada delite scenu u obnovljenom nekadašnjem bioskopu „Jugoslavija” na Novom Beogradu sa Pozorištem „Pinokio”, pa kako usklađujete repertoar igranja predstava i organizujete probe?
Naravno da ni mi ni kolege ne možemo aktivno igrati punu nedelju, kao što bismo u normalnim okolnostima. Trudimo se da se to ne oseti u repertoarskom smislu, da se dobro organizujemo i u ovim uslovima damo maksimum. Malo teže jeste, ali mi smo prijateljske kuće, dobro se poznajemo i sarađujemo dugi niz godina, uostalom jedemo isti hleb sa sedam kora. Podelili smo dane kojima ko i kada igra tokom nedelje, a u zavisnosti od organizovanih poseta, usklađujemo se i dogovaramo. Na ovoj sceni su predstave izvodile i kolege iz „Buhe”, koje sada ulažu velike napore oko obnove svoje zgrade i mi smo tu da im i dalje izađemo u susret.
Kako Vi usklađujete obaveze direktora i glumca u „Radoviću”?
Sveo sam svoj zanatski deo posla na minimum, igram u tri repertoarske predstave, ni mnogo ni malo. Ali procenio sam da je bolje da u ovim predstavama ostanem kako ne bismo došli u situaciju da angažujemo nove saradnike, a za šta je potreban i dodatan novac i vreme da se uloga uvežba. Neću igrati u novim predstavama sigurno do kraja sezone, možda i duže, u zavisnosti od obaveza. Posao direktora podrazumeva drugačiju vrstu posla i moram da se posvetim i na prvom mestu mislim na svoje ljude.
Šta je ono što ste zacrtali da uradite po dolasku na mesto direktora pozorišta?
Želim da se vratimo korenima i da uvek uz jednu lutkarsku, uradimo i jednu novu živu, dramsku predstavu. Naša publika su predškolci i osnovci i zato stavljam akcenat na bajke i školsku lektiru. Želim da repertoarski ojačamo i napravimo bazu od desetak odličnih predstava koje će i na blagajni donositi novac, a onda možemo da razmišljamo i upuštamo se u eksperimente i rizik. Samo sa dobrim naslovima možemo privući i novu publiku, ali i da u pozorište ponovo dođu oni klinci i klinceze koji su pogledali samo jednu predstavu. Mi smo odmah posle porodice i nastavnika presudni u vaspitanju dece i formiranju njihovog pozorišnog ukusa. Ako želite da kukam, od toga nema vajde. Od kada pamtim, para nikad nije bilo, a kroz istoriju je pozorište dokazalo da je jače od svega i u najtežim momentima nalazilo je načina da dođe do publike. I naše je samo da svojim radom i idejama, kao vrhunski profesionalci, damo maksimum i ponudimo kvalitet.
Sonja Šulović
Godišnje i jubilarne nagrade
Nagrada „Božidar Valtrović” za glumu dodeljena je Aleksandri Anđelković za ulogu u predstavi „Princeza na zrnu graška”, isto priznanje za režiju dobila je Anđelka Nikolić za predstavu „Dečak koji kaže da i Dečak koji kaže ne”, dok je za idejno rešenje scenografije u toj predstavi nagrađen Dejan Došljak. Nagradu „Božidar Valtrović” dobio je i Vladimir Pejković za izbor muzike u predstavi „Astronauti” u režiji Anje Suše. Nagrade su dodeljene i kolegama koje su svojim zalaganjem doprineli brzom preseljenju pozorišta 2011, i to: Isi Kurtanović, Goranu Miloševiću, Miodragu Stevančeviću, Paunu Pavloviću, Ireni Baždar, Veseloj Sabljić, Nikoli Stevanoskom i Dragomiru Svečku. Glumci Jovo Maksić, Goran Balančević, Jovana Cvetković, Nenad Radović i Miloš Anđelković dobili su posebne zahvalnice za humanitarni rad u toku trajanja vanredne situacije u zemlji. Jubilarne nagrade za 20 godina rada u Malom pozorištu „Duško Radović” dodeljene su glumici Tatjani Stanković i Dušici Sinobad, šminkerki Milici Ranković, kao i Mari Milanović iz opšte službe pozorišta. Mirjana Novaković dobila je jubilarnu nagradu za 30 godina rada, Stojanka Nikolić i Jasminka Marić za 35, a za 40 godina rada glumica Ljijana Peroš.