Revolucija u igri stiže sa Isidorom Dankan, za njom će uslediti koreografi koji će igru promišljati i uklapati u društveni kontekst Marta Grejem, Kurt Jos… a potom i Pina Bauš, Triša Braun…
Jelena Kajgo
Periodika i izdanja vezana za oblast umetničke igre kod nas su nažalost izuzetno retki. Zato je objavljivanje knjige Balet i moderna igra (Ballet and modern dance) veoma važan izdavački poduhvat Udruženja baletskih umetnika Srbije i izdavačke kuće „Clio“. Knjiga koju potpisuje američka autorka Suzan Au, u prevodu Katarine Stojkov Sljepčević, nije namenjena samo profesionalcima iz ove oblasti već i široj čitalačkoj publici.
Balet i moderna igra je delo koje se fokusira na istoriju igre na tlu Amerike i Evrope.
Knjiga prati vrlo zanimljiv period nastanka i razvoja baleta na francuskom dvoru, a posebno procvat tih muzičko-plesnih inscenacija u vreme vladavine Luja XIV. I sam Luji XIV, najmoćniji vladar tog vremena, bio je igrač. Kao solista je nastupao u raznim baletima, dok mu je omiljena rola bila uloga Apolona, boga sunca. Ovi prikazi su bili privilegija dvorana i nisu bili dostupni običnim smrtnicima koji su živeli van zidina kraljevske palate. Te prve baletske prikaze izvodili su samo muški igrači, u raskošnim kostimima, najčešće pod maskama. Luji XIV je bio toliko veliki poklonik baleta, da je, kako bi osigurao njegovu budućnost, osnovao u Parizu „Kraljevsku akademiju za igru“ davne 1661. godine, sa ciljem da se usavrši podučavanje igre i da se ustanove njeni „naučni principi“.
U osamnaestom veku, sa razvojem pozornica širom sveta, balet postaje scenska umetnost, dostupna običnoj publici. Dramski baleti (Comedies-ballets) čuvenog Molijera mogu se smatrati prelaznom formom iz dvorskog baleta u profesionalnu pozorišnu umetnost. Ipak pravi procvat klasičnog baleta nastaje u 19. veku s razvojem romantizma. Žene sada u potpunosti preuzimaju primat, pojavljuje se „pačka“, haljina od tila, zatim patike na prste koje imaju za cilj da balerine uzdignu iz realnog sveta u svet vila, labudova, eteričnih bića iz fantazija… Tada nastaju beli baleti Silfide i Žizela, pojavljuje se plinsko osvetljenje koje doprinosi suptilnijim, irealnim scenskim efektima. Slede remek-dela Labudovo jezero i Uspavana lepotica, neizostavni deo repertoara svih nacionalnih baletskih kompanija.
Knjiga Balet i moderna igra vodi nas dalje u 20. vek, i upoznaje s radom jedne od najvažnijih trupa u umetnosti igre – to je „Ruski balet“, na čelu sa čuvenim harizmatičnim impresarijem Sergejom Djagiljevim. Igrači Ana Pavlova i Vaclav Nižinski ušli su u legendu i otvorili vrata drugim poznatim ruskim igračima kao što su Rudolf Nurejev, Natalija Makarova, Barišnjikov… Za trupu „Ruski balet“ rade najveća imena tog vremena – Pikaso, Kokto, Stravinski, Roden…
Ali prava revolucija u igri stiže u liku i delu odvažne, hrabre, žene vizionara – Isidore Dankan. Ona izaziva veliku senzaciju (ali i zgražavanje i osudu) na svetskim pozornicama, jer odbacuje stege klasične igre, oslobađa pokret do potpune prirodnosti, igra bosa i gotovo obnažena, prekrivena tek tankim velovima po ugledu na antičke toge. Pojava Isidore Dankan zauvek će promeniti svet umetničke igre. Za njom će uslediti koreografi koji će igru promišljati, uklapati u društveni kontekst i načiniti od nje mnogo više od „lepe umetnosti“. To su Marta Grejem, Kurt Jos, Doris Hemfri, Rudolf fon Laban, a potom i Mers Keningam, Pina Bauš, Triša Braun…
Eksperimenti koreografa u 20. veku otvoriće prostor za razvoj avangardne pozorišne umetnosti, jer oni istražuju igru van prostora scene (krovovi, parkovi, crkve), uključuju glumu i govor, improvizaciju, vizuelne umetnosti, umetnost performansa…, razvija se video-dens, a ples se širi i u razne socijalne sfere, otvara se za starije igrači ili igrače sa invaliditetom…, i tako postaje važno polje izražavanja, daleko prevazilazeći okvire ustaljene scenske forme.