Jelena Kovačević
Prva godina festivala na sceni i oko nje
- decembra 1966. doneto je Rešenje Skupštine grada Beograda o osnivanju BITEF-a, prema predlogu Kamerne scene – Ateljea 212. U obrazloženju je stajalo da se međunarodni festival realizuje postupno i izvede u septembru 1967, a da se posle smotre, krajem godine, donese odluka da li manifestaciju treba i dalje organizovati. Zato je Mira Trailović imenovana za vršioca dužnosti upravnika Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala. Zadatak Festivala bio je da svake godine u periodu 10–30. septembra organizuje međunarodni dramski festival s osnovnom koncepcijom da prikazuje nove tendencije u oblasti scenskog izraza i dramskog stvaralaštva. Prema istom rešenju, sredstva za osnivanje i početak rada obezbeđuje grad Beograd.
Početkom januara usvojen je predlog Milke Kufrin da strani turisti za 1 dolar dobijaju 300 dinara, dok je redovan kurs bio 50 dinara za dolar. Takođe je uvedeno pravilo da Jugoslavija recipročno dozvoljava ulazak bez vize posetiocima iz onih država koje su jugoslovenske građane primale bez vize. Cilj novih pravila bilo je ekonomsko jačanje privrede Jugoslavije.
- januara u Ujedinjenim nacijama sklopljen je dogovor o zabrani atomskog oružja u kosmosu.
- januara izvršene su sinhronizovane diverzije tempirnim minama u jugoslovenskim ambasadama i konzulatima u Otavi, San Francisku, Njujorku, Čikagu i Torontu.
- marta objavljena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Komunistička partija Jugoslavije osudila je Deklaraciju. Na godišnjoj skupštini Udruženja književnika Srbije podnet je Predlog za razmišljanje, kao reakcija na Deklaraciju.
- aprila atinskim ulicama prošli su tenkovi, a u Grčkoj je ubrzo na vlast došla vojna hunta.

Od 2. do 10. maja u Stokholmu je održano prvo zasedanje novoformiranog Raselovog suda (inicijator filozof Bertrand Rasel) protiv rata u Vijetnamu.
U junu je počeo Šestodnevni rat između Izraela i arapskih suseda, Egipta, Jordana, Sirije, kojima su vojnu pomoć poslali Irak, Saudijska Arabija, Kuvajt i Alžir. Tito se zalaže za mirno rešenje sukoba – da Arapi priznaju državu Izrael, a Izrael vrati osvojene teritorije.
- i 10. juna Tito učestvuje na hitnom sastanku državnika Istočnog bloka u Moskvi na kom su se dogovarali povodom bliskoistočne krize. Tito se zalagao za Nasera i opstanak nesvrstanih. Jugoslavija tad prekida diplomatske odnose s Izraelom.
Pred Praško proleće, u Čehoslovačkoj članovi Udruženja pisaca Milan Kundera, Jan Prohaska, Ivan Klima, Antonin Jaroslav Lim, Ludvik Vaculik, Pavel Kohout smatraju da književnost i staleške „Literane novini“ treba da su slobodne od partijske doktrine. Ubrzo su novine potpale pod direktnu kontrolu Ministarstva kulture.
U sezoni 1966/’67. u beogradskim pozorištima igraju se Sartrove Prljave ruke u režiji Bore Draškovića (JDP); Razvojni put Bore Šnajdera Aleksandra Popovića postavljen je u Ateljeu 212, u režiji Branka Pleše, a u Savremenom pozorištu na Crvenom krstu Smrtonosna motoristika, u režiji Nebojše Komadine; Petar Kralj je u januaru premijerno izveo Živeo život Tola Manojlović Mome Dimića; u Ateljeu je postavljen i tekst Žorža Fejdoa Mačka u džaku; a Bojan Stupica je poslednji put radio u Narodnom pozorištu i postavio Armstrongovo poslednje laku noć ili Kratak kurs iiz diplomatije Džona Ardena.
U Jugoslaviji osim institucionalnih pozorišnih kuća deluju i samostalne pozorišne trupe: Eksperimentalno gledališče u Ljubljani (osn. 1954), Studentsko eksperimentalno kazalište u Zagrebu (osn. 1956), Zadužbina Ras u Beogradu (osn. 1961). A do 1967. s radom su prestale Beogradska dramska družina A, Oder 57 i Gledališče ad hoc.
- jula počeo je građanski rat u Nigeriji, koji je trajao trideset meseci i odneo više od milion žrtava. Ljudi su stradali delimično u borbi, a najviše od gladi, posebno u Bijafri, koja je pokušala da se odvoji.
Tokom leta hipi revolucija je na vrhuncu, a San Francisko je njen epicentar; okupljanje oko sto hiljada ljudi, nazvano Leto ljubavi (Summer of Love), definitivno je skrenulo pažnju javnosti na hipi subkulturu.
- avgusta objavljeno je otkriće spomenika mezolitske i neolitske kulture Lepenskog Vira. Glavni rukovodilac istraživanja bio je Dragoslav Srejović.
- avgusta Politika je objavila pismo Jovana Ćirilova iz Varšave, u kom najavljuje prvo gostovanje „apostola siromašnog pozorišta“ Ježija Grotovskog u Beogradu, na Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu (Bitef 212).
- avgusta u Parizu se porodila Džudit Malina i dobila kćerku. Džudit je glavna glumica i, zajedno s Džulijanom Bekom, vođa trupe Living teatar. Vest je posebno obradovala Miru Trailović, jer je to značilo da će Living teatar ipak gostovati na Bitefu.
- avgusta novine su najavile učešće sovjetskih pesnika na pozorišnom festivalu – Bela Ahmadulina i Bulat Okudžava. Nijedna sovjetska predstava nije mogla doći jer su svi potencijalni teatri bili angažovani na proslavi pola veka od Oktobarske revolucije. Novine su pisale (9. septembra) kako je Kiš pozajmio gitaru Okudžavi: „Čuveni sovjetski pesnik Bulat Okudžava otvoriće festival sutra uveče, u 23 časa, u Kafe-teatru Ateljea 212. On će u podrumu Kamerne scene pevati (a ne govoriti) svoje stihove. Za tu priliku, Okudžavi će pozajmiti gitaru njegov kolega po peru Danilo Kiš.“
Pred otvaranje festivala stigla je vest da će u Ateljeu biti organizovano simultano prevođenje i da će beogradska publika moći nesmetano da prati inostrane predstave. Slušalice pozajmljene od praškog teatra „Iza kapije“, bile su instalirane uz svako sedište.
Beogradski internacionalni teatarski festival traje od 8. do 30. septembra. Na glavnom programu je izvedeno dvanaest festivalskih premijera, sledećim redom:
petak, 8. septembar – Katakali pozorište (Kerala Kalamandalam, Indija); Ramajana;
subota, 9. septembar – Teatr Laboratorium (Vroclav, Poljska); Kalderon: Postojani princ; režija: Ježi Grotovski (Grand Prix);
utorak, 12. septembar – Džepno pozorište Monparnas (Pariz, Francuska); Roman Vengarten: Leto; režija: Roman Vengarten;
petak, 15. septembar – Pozorište glazgovskih građana (Glazgov, Velika Britanija); Olven Vajmark: Trostruka slika; režija: Majkl Mičam;
nedelja, 17. septembar – Dramski teatar (Skopje, Jugoslavija); Branislav Nušić: Pokojnik; režija: Ljubiša Georgijevski;
ponedeljak, 18. septembar – Teatar komedije (Bukurešt, Rumunija); V. Šekspir: Troil i Kresida; režija: David Esrig (Grand Prix);
sreda, 20. septembar – Pozorište na gelenderu (Prag, Čehoslovačka); F. Kafka: Proces; režija: Jan Grosman;
petak, 22. septembar – Slovensko narodno gledališče (Ljubljana, Jugoslavija); V. Šekspir: Kralj Lir; režija: Mile Korun;
nedelja, 24. septembar – The Living Theatre (Njujork, Sjedinjene Američke Države); Sofokle – B. Breht: Antigona; režija: Džudit Malina, Džulijan Bek;
utorak, 26. septembar – Pozorište iza kapije (Prag, Čehoslovačka); A. P. Čehov: Tri sestre; režija: Otomar Krejča (Grand Prix);
petak, 29. septembar – Novo džepno pozorište (Ženeva, Švajcarska); Fridrih Direnmat: Ženidba gospodina Misisipija; režija: Žerar Kara, Rišar Vašu.
- septembra u humorističkom listu Jež izašla je pesmica Milosava Buce Mirkovića:
Na Bitefu pozdravite znance
i služite rakije i vinca
vruću proju i slatke rezance
hladne maske i dinstanog princa,
a tendence nove kada minu
dovedite i ujnu i strinu
starog deku i mlađanu baku
da pronađu bar MAČKU U DŽAKU!
Bitef Mirković
Grotovski je za Ekspres izjavio da se repertoar Siromašnog pozorišta zasniva na starim tradicionalnim komadima koji su ukorenjeni u naš civilizacijski svet, pre svega, tekstovi poljskih, zatim i stranih pisaca, jer ih interesuje vizija ljudske sudbine.
- septembra Ekspres prenosi kako teku živopisne pripreme glumaca katakalija: „Samo slučajni, samo posvećeni gledaoci bili su svedoci onih zanosnih, potajnih priprema induskih glumaca što su na blistavoj oštrici dana slagali svoje maske i stezali svoja tela kako bi se pretvorili u demonske junake i bogove za igru složene pantomime i scenske legende.“ (…) „Još u tri po podne, indijski umetnici iz ansambla katakali polegali su iza kulisa Ateljea 212. Pored svakog igrača sedeo je po jedan šminker, okružen mnogobrojim čančićima s bojama. Puna četiri sata oni su mazali, slikali, šminkali, iscrtavali šare, linije, tačkice; lepili duge parike, prišivali ukrasne detalje. Glavni igrač Subravania Ajer mirno je spavao dok su ga šminkali. Možda ćete upitati kako smo to primetili? Pa, zvezda Katakali trupe je pomalo hrkao.“
Pod naslovom „12 u 212“ novine su pisale: „Pozdravnim govorom potpredsednika skupštine grada Beograda Milana Vukosa i predstavom čuvenog Katakali pozorišta iz Indije, sinoć je u Ateljeu 212 svečano otvoren Prvi internacionalni teatarski festival – BITEF 212. Ova međunarodna manifestacija, na kojoj će dvanaest pozorišta iz raznih zemalja prikazati dostignuća scenskog stvaralaštva i nove pozorišne tendencije, trajaće do kraja septembra.
„Ističući da je normalno što Beograd prvu značajniju međunarodnu smotru organizuje u pozorišnoj umetnosti, koja u ovom gradu ima stogodišnju tradiciju, Milan Vukos je rekao da BITEF predstavlja – značajan doprinos otvaranju naše prema svetskoj kulturi i obogaćenju pozorišne umetnosti uopšte.
„Prvu predstavu na BITEF-u Beograđani su toplo i srdačno pozdravili. Posle predstave, za Okruglim stolom BITEF-a, publika je razgovarala sa indijskim umetnicima.“
- septembra za sarajevsko Oslobođenje Mira Trailović je rekla: „BITEF je rezultat umetničke potrebe da se baš u pozorištu kao što je Atelje prikažu savremeni scenski izrazi, da se predstavi ono što je u ovom trenutku značajno u svetu. Verujem da takav pozorišni susret mora da interesuje širu publiku. To je, u isto vreme, i razlog zbog kojeg smo išli na festival eksperimentalnih scenskih dostignuća. Imali smo samo jednu namjeru: da prikažemo ono zanimljivo što se u svetu zbiva, tako da se neki nejasni pojmovi razbistre. A to su pojmovi prevaziđenih kriterijuma o pozorištu i pojmovi premalih zahteva koje pozorišta ponekad sebi postavljaju. Hoću da kažem da Teatar Grotovskog i Living teatar predstavljaju onaj tip pozorišta koji nama nedostaje. To su teatri u kojima se izvođači predaju ritualnim zanosom, pozorišta kaluđerskog tipa, asketska i puna samoodricanja…“
A na NIN-ovu provokaciju da se priča da na Bitef dolazi najotmeniji svet, Mira kaže: „Ako Beograd ima toliko snobova koji su u stanju da svako veče ispune ovu kuću do poslednjeg sedišta – onda pristajem da je to snobovska publika! Ali, uopšte, šta to znači biti snob? Ta reč se često upotrebljava veoma proizvoljno.“
- septembra Politika najavljuje Belu Ahmadulinu: „Tradicija ruskog društva je i izuzetno veliki uticaj pesnika na duhovnu klimu zemlje, pa se pesnici u SSSR i danas osećaju kao bardi i često govore o opštedruštvenim temama sa polemičkog društvenog stanovišta.“
- septembra Ekspres prenosi da se Ežen Jonesko izvinio Miri Trailović što neće doći na Bitef, pošto je doživeo saobraćajnu nesreću i slomio ruku.
Danilo Kiš je na Okruglom stolu posle predstave Leto oduševljeno branio dramski tekst, ali je smatrao da ga je režija „totalno upropastila“. Predložio je da Vengartenov tekst režira prisutni Grotovski, što je ovaj žustro odbio. Onda je Vlada Petrić pitao Vengartena da li bi dozvolio Grotovskom da ga režira, a pisac je odgovorio – „ni po koju cenu!“
- septembra Televizija Beograd posvetila je novom festivalu emisiju „Perspektive“. Grotovski nije dozvolio da se snimi nijedna scena iz Postojanog princa.
Kritičar Borbe hvalio je Šekspirovog Troila i Kresidu u režiji Davida Esriga iz Rumunije: „Izvrsno, pouzdano rađena i zaista sugestivna u komičarskom obrazlaganju takvog sveta, Esrigova predstava ima jednu burlesknu bezazlenost koja je, čini mi se, prilično strana Šekspirovom delu. Šekspir se smeje tom svetu malih hulja sa zvučnim imenima i velikim rečima na usnama, ali ipak se smeje zato što mu ništa drugo ne ostaje, smeje se upravo kao pesnik koji ’umoran od svega za mirnom smrću vapije’.“
U podne je predsednik Skupštine grada Beograda Branko Pešić priredio prijem u čast učesnika Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala. U svečanoj dvorani Skupštine našli su se mnogi eminentni gosti Ateljea 212: Ježi Grotovski, Jan Grosman, Radu Beligan, kompletni inostrani ansambli koji trenutno borave u Beogradu, kao i elita beogradskih glumaca, pozorišnih reditelja, kritičara…
- septembra na surčinski aerodrom sletela je „karavela“ iz Pariza s dvadesetak članova američkog Living teatra. Novine su pisale da Beograd skoro nije primio takve putnike, „obučene kao da reklamiraju Barnumov cirkus“. „U autobusu na putu za hotel, Mlađa Veselinović im je objašnjavao na engleskom jeziku: ’Ovo je novi Beograd, sagrađen posle poslednjeg rata…’ Jedan livingovac ga je prekinuo: ’Posle kog rata? Rat još traje!’ Tako su još jednom pokazali svoj pacifizam. Zbog Džonsonove agresivne politike u Vijetnamu, članovi Living teatra lutaju po Evropi, odbijajući da se vrate u Njujork.“
- septembra povodom gostovanja Tri sestre sarajevski dnevnik Oslobođenje objavio je da iako je možda dolazak ove predstave na BITEF nespojiv sa deklarisanim karakterom beogradskog festivala, nikome neće iz sećanja iščiliti briljantno veče u kome je, neponovljivo lepa, sugestivna i uzbuđujuća, trajala sonata Otomara Krejče. To veče je vratilo nadu u postojanje pravog pozorišta. To ne znači da su Tri sestre predstava u okvirima klasičnog manira. Naprotiv. Zadržavajući ono najplemenitije iz te teatarske faze, ova predstava je delovala kao lucidan, nadahnut spoj, sačinjen u preciznim muzičkim formama koje su ispoljile neizrecivo bogatstvo valera i suptilnih tonova.
- oktobra proglašena su najvrednija ostvarenja Bitefa: Postojani princ, Troil i Kresida i Tri sestre. O predstavama su se izjašnjavali članovi Inicijativnog odbora na sledeći način: Boro Drašković za Troila i Kresidu, Borislav Mihailović Mihiz za Troila i Kresidu; Predrag Bajčetić za Postojanog princa, a specijalno priznanje za Tri sestre; Ljubomir Draškić za Postojanog princa, a specijalno priznaje za Tri sestre i Troila i Kresidu; Mlađa Veselinović za Postojanog princa; Dejan Čavić za Postojanog princa, a specijalno priznaje za Tri sestre; Jovan Ćirilov za Postojanog princa, a specijalno priznaje za Tri sestre i Troila i Kresidu; Slobodan Selenić za Troila i Kresidu, a specijalno priznanje za Postojanog princa; Jovan Hristić za Postojanog princa i specijalno priznanje za Tri sestre; a Mira Trailović se nije mogla odlučiti. Najzad, iako je poljska predstava dobila ubedljivo najviše glasova, odlučeno je da se skulptura Velike nagrade ne dodeli samo jednom pozorištu i ona je ostala u Ateljeu, s tim da se reditelji Grotovski, Esrig i Krejča potpišu na nju.
Bila je to prva sezona Bitefa i 12. sezona Ateljea 212.
U godini osnivanja Bitefa održan je V festival u Nansiju sa Žakom Langom na čelu, VIII Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije MES u Sarajevu, XI festival u Spoletu, XVIII Dubrovačke letnje igre, XXI međunarodni festivali u Edinburgu i Avinjonu, a Teatar nacija ITI-a održan je u Nemačkoj.
- oktobra u Boliviji je ubijen heroj kubanske revolucije Če Gevara.
- decembra južnoafrički hirurg Kristijan Bernard prvi je uspešno presadio srce.
(Korišćeni materijal delimično je prikupljen u saradnji s Bitef teatrom i Vesnom Bogunović)