Razgovarala: Snežana Miletić
“Pozorje će i ubuduće uporno raditi na unapređenju položaja domaćeg dramskog teksta i autora, što je i izvorni princip naše institucije”, istrajan je dr Miroslav Miki Radonjić, v.d. direktora Sterijinog pozorja
Jubilarno, 60. Sterijino pozorje otvario je besedom dramski umetnik Predrag Ejdus 26. maja u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Do 3. juna u selekciji nacionalne drame i pozorišta takmičiće se devet predstava, koje je odabrala Marina Milivojević Mađarev. U raznovrsnom pratećem programu Pozorja održavaju se i tradicionalni okrugli stolovi o predstavama, a moderatori će ove godine biti pozorišni kritičari Ana Tasić („Politika”) i Igor Burić (dobitnik Sterijine nagrade za pozorišnu kritiku „Miodrag Kujundžić” 2014).
Na ovogodišnjem jubilarnom Pozorju publika će se sresti sa autorskim poduhvatima: Eduarda Milera, Egona Savina, Mire Furlan, Mikija Manojlovića, Dušana Kovačevića, Milene Marković, Filipa Vujoševića, Nenada Prokića, Kokana Mladenovića, Snežane Trišić, Ivice Buljana…
Selekcija jednog tako značajnog festivala kao što je Sterijino pozorje podrazumeva da se u sklopu takmičarskog i pratećih programa nađu ostvarenja čiji su umetničko-estetski kvaliteti neupitni. Idealna selekcija bila bi ona koja bi isključila subjektivnost i lični gledalački senzibilitet selektora i ponudila relevantne pozorišne predstave, osobite rediteljske poetike, upečatljiva glumačka ostvarenja, intrigantan, inteligentan, literarno vredan dramski tekst, funkcionalnu i efektnu vizuelnu „senzaciju”… Neretko se dešava da teatarsko ostvarenje jednostavno ne može da zadovolji baš sve nabrojane kriterijume, ali je zbog nekih elemenata pozorišnog čina vredno da se nađe u selekciji najvažnijeg domaćeg festivala.
U kom smislu je organizacija jubilarnog 60. Pozorja bila dramatičnija u odnosu na – nazovimo ih – regularna izdanja ovog festivala?
Svako izdanje festivala koje priprema Pozorje podrazumeva višemesečne pripreme i organizaciju. Selekcioni ciklus traje od kraja septembra do sredine marta naredne godine i zahteva da selektor odgleda oko 90 predstava koje konkurišu za sve programe festivala. Stalna komunikacija sa pozorištima u zemlji i inostranstvu, koordinacija, obezbeđivanje svih uslova za održavanje događaja na kojem učestvuje nekoliko stotina aktera – od autorskih ekipa, tehničkih službi, do gostiju, novinara, studenata visokih pozorišnih škola (Pozorje mladih) jeste kompleksan posao. Ne sme se, pri tome zaboraviti, da Sterijino pozorje ima i čitav niz drugih delatnosti tokom godine – izdavaštvo (časopis „Scena”, knjige iz oblasti teatrologije, dramaturgije, istorije i teorije pozorišta), dokumentaciono-istraživački centar (priprema i objavljivanje „Godišnjaka pozorišta Srbije”, prikupljanje i obrada dokumentacione građe), međunarodna saradnja…
Ove godine Pozorje je objavilo sva Sterijina dela, opet je izabralo najbolji tekst na konkursu za najbolji dramski tekst… Šta Pozorje u budućnosti može da uradi u unapređenju pisane reči i pozorišta?
U sklopu početka proslave jubileja – ove godine festival ima 60. izdanje, a 2016. Pozorje slavi 60 godina od osnivanja, objavili smo „Sabrana dramska dela Jovana Sterije Popovića” u dva toma. Na taj način Sterijino pozorje je, na skroman, ali dostojan način, pokazalo kako se odnosi prema tradiciji i temeljnim vrednostima naše dramske književnosti, pozorišta i kulture uopšte. Konkurs za domaći dramski tekst koji smo pokrenuli pre osam godina jeste konkretan način promocije i afirmacije savremene srpske dramaturgije. Pozorje će i ubuduće uporno raditi na unapređenju položaja domaćeg dramskog teksta i autora, što je i izvorni princip naše institucije, poštovati tradiciju i biti okrenuto budućnosti, ostvarivanju zajedničkih projekata sa institucijama i pojedincima u zemlji i inostranstvu, a sve u cilju boljitka za našu pozorišnu umetnost u celini.
Selektorka Milivojević Mađarev, osmišljavajući selekciju „Kako nas drugi vide?”, iskoraknula je malo iz selekcije „Krugovi”. Ti drugi trebalo bi da budu naše ogledalo, treba li se zabrinuti pred njim(a), kakvi smo pred njim(a) u pozorišnom smislu?
I ranijih godina predstave iz inostranstva rađene po delima domaćih pisaca bile su u programima Sterijinog pozorja, najčešće u takmičarskom, ali i u pratećim programima. Očigledna je namera selektorke, da u godini jubileja, svakako nastavi sa dobrom tradicijom, ali u ovom slučaju, sterijanska publika biće u prilici da odgleda ostvarenja iz Japana i Velike Britanije, zemalja koje do sada nisu učestvovale na našem festivalu. Biće zanimljivo suočiti se sa tim kako nas vide i tumače pozorišni umetnici iz ovih zemalja.
Kako se čini ovogodišnja produkcija? Postoji li neki osnovni tok, tendenciozni rukavac? Je li teatar u Srbiji zanemeo pred politikom?
Za odgovor na ova pitanja trebalo bi mnogo više prostora nego što to ovaj kratki intervju dopušta. Ovogodišnja produkcija pokazala je da naša pozorišta i umetnici imaju neverovatnu kreativnu vitalnost, jer je činjenica da smo u tekućoj sezoni imali sigurno desetak predstava koje u umetničkom smislu reprezentuju srpski teatar kao relevantan u evropskim okvirima. Kada je reč o političkom teatru, onda govorimo o vrlo složenom sistemu odnosa između umetnosti i politike, kulture/pozorišta i ideologije, ili što je češći slučaj, kvazi ideologije, te uzročno-posledičnim vezama koje svoje ishodište imaju u ukupnom društveno-političko-istorijskom kontekstu i položaju umetnika-pojedinca unutar njega. Smatram da bi bilo pogubno za sve nas kada bi pravi politički teatar iščezao.
Pozorje nije Pozorje ako nema komentara selekcije, kontroverzi vezanih za izbor nekih predstava… U tom smislu, potpitanja: zašto je pozorišnim kuloarima uvek važnije jesu li u selekciji dve ili jedna predstava nekog reditelja, na primer, i zašto je uopšte drama ako gledamo dva Egona Savina, dva Kokana Mladenovića ili dve Snežane Trišić ako su to sve dobre predstave?! Što ne bi bile i tri od istog reditelja ako je u toj sezoni briljirao? A drugo potpitanje: otkud u ovogodišnjoj selekciji stara predstava „Dok nas smrt ne razdvoji”?
Najvažniji kriterijum uvek bi trebalo da bude umetnički kvalitet predstave. Bilo koji drugi „ključevi” nisu uopšte važni. „Dok nas smrt ne razdvoji “ je predstava koja je premijeru imala u drugoj godini mandata prethodnog selektora Igora Bojovića. Zbog grubog, ali, nenamernog propusta Sterijinog pozorja, Igor Bojović nije gledao tu predstavu i ona nije bila obuhvaćena selekcionim ciklusom u prethodnoj sezoni. Stoga je, shodno ranije uspostavljenoj praksi, nova selektorka, Marina Milivojević Mađarev odgledala ovo ostvarenje i uvrstila u ovogodišnje Pozorje. Napominjem da se i ranije dešavalo da iz određenih razloga selektori nisu uspevali da pogledaju sve predstave iz jedne sezone, pa je to ostajalo kao obaveza narednog selektora. Dakle, nije reč ni o kakvom presedanu.
Uvek je intrigantan izbor žirija, tim pre što je vrlo teško naći nekoga ko ni u kom smislu nije involviran ili nekako poslovno zainteresovan za nekoga ili nešto… Ko bira žiri? Ko će biti žiri ovogodišnjeg Pozorja?
U skladu sa Statutom Sterijinog pozorja i Pravilnikom o festivalu, članove žirija imenuje direktor Pozorja u dogovoru sa selektorom. Žiri 60. Sterijinog pozorja radiće u sastavu: Branka Krilović (predsednica), Olga Dimitrijević, Darko Lukić, Milivoje Mlađenović i Igor Bojović.
Kako živimo, ipak su najveća kontroverza pare i kako ih dobiti. Jubilarno Pozorje pomogli su svi, koliko će koštati?
Sterijino pozorje finansiraju grad Novi Sad, kao osnivač, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje. Jubilarno izdanje festivala koštaće oko 30.000.000 dinara.
Kažu da je Pozorje krajem osamdesetih godina prvo predosetilo i naslutilo raspad Jugoslavije. Ovogodišnje Pozorje ugošćuje predstavu sa Kosova – moglo je to i prošle godine kada je pozvan (beše li ono?) „Let iznad kosovskog pozorišta”, ali tada su umetnici sa Kosova odbili poziv. Šta se sada promenilo da su promenili mišljenje i da li to Pozorje nagoveštava pomirenje i razumevanje?
Komunikacija, otvorenost, tolerancija i međusobno razumevanje neophodni su za normalan život. Svaki vid ostrašćenosti, bilo politički, ideološki, verski, nacionalni, meni je stran i neprihvatljiv. Nadam se da će sve veći broj ljudi to početi da uviđa.
Uvek je zanimljivo čuti i neke liste želja gostujućih ekipa, pozorišne nisu tako dramatično zahtevne kao recimo muzičara na muzičkim festivalima, uvek je zapravo najvažnije odrediti tačan prostor za datu predstavu… Pa ipak, ima li nekih – tona brašna za scenografiju, egzotičnih ptica, mnogo kilovata struje, kanisteri vode – zahteva?
Nije nimalo jednostavno odgovoriti na tehničke zahteve gostujućih pozorišta, pogotovo iz inostranstva. Ali, zahvaljujući ogromnim naporima i znanju tehničkih službi Srpskog narodnog pozorišta, kao i angažovanju stručnih sаradnika, do sada smo uspevali da rešimo sve problemе. Ove godine, recimo, pored ostaloga, za potrebe predstave iz Birmingema moramo da napravimo 7.500 domina u nekoliko različitih boja, jer bi dopremanje istih iz Velike Britanije poskupelo njihovo gostovanje do te mere da ne bismo bili u mogućnsoti da ih uvrstimo u program 60. Sterijinog pozorja.
Negde je najavljeno da se na ovogodišnjem Pozorju očekuje 10.000 gledalaca, je li to više nego što je uobičajeno…
U prethodnih nekoliko godina broj gledalaca kretao se izmedju 8.000 i 12.000, u zavisnosti od programa i scena na kojima su predstave igrane. S obzirom na ovogodišnjih 16 predstava, mislim da je cifra od 10.000 posetilaca realna.
Pozorje zatvara „Violinista na krovu”, biće to koprodukcijski spektakl dva teatra. Kako Pozorje bira predstavu koja se igra u čast nagrađenih, da li svako može konkurisati ili postoji neko drugo pravilo?
Predstavu u čast nagrađenih, takođe bira selektor. U ovom slučaju, čuvši za zajednički projekat Srpskog narodnog pozorišta i Novosadskog pozoriša, lako smo se dogovorili oko njihovog učešća.
Za mnoge ljude teško je kupiti i jednu kartu, za one koji se zbog toga moraju odlučiti za jednu ili dve predstave, šta se nikako ne sme propustiti?
Cene karata na Sterijinom pozorju se ne menjaju već godinama i mogu reći, da su, uz uvažavanje ekonomskih mogućnosti naših građana, ipak prihvatljive. Najbolje bi bilo odgledati sve predstave na Festivalu, ali ako već moram da kažem šta lično ne bih propustio, onda su to „Balkanski špijun” iz Japana, jer sada, i ko zna kada, imamo priliku da vidmo umetnike iz nama „egzotične” pozorišne zemlje i „Hotel Kosovo”.
ODGOVOR NA IZAZOVE SVETA OKO NAS
Na 60. Sterijinom pozorju u Novom Sadu, od 26. maja do 3. juna, u selekciji Nacionalne drame i pozorišta takmičiće se devet predstava po izboru selektorke Marine Milivojević Mađarev.
Ona je od septembra 2014. do 16. marta 2015. godine gledala ukupno 95 predstava, od čega su naša pozorišta (ukupno 48) prijavila 77 predstava za takmičarsku selekciju 60. Sterijinog pozorja, ali dok su pozorišta iz velikih centara prijavljivala kompletnu produkciju, manja pozorišta van Beograda i Novog Sada nisu prijavila nijednu predstavu. Na repertoaru će se naći 16 predstava u svim konkurencijama.
„Pripremajući selekciju došla sam do zaključka da je srpski teatar u vreme ekonomske krize našao novo stacionarno stanje u kome, i pored nemaštine, pozorište postoji i uspeva da pruži adekvatan odgovor na izazove sveta oko sebe”, smatra Milivojević Mađarev.
U Selekciju nacionalne drame i pozorišta odabrano je devet predstava: „Providenca” Stevana Koprivice, režija Egon Savin, Centar za kulturu Tivat (Crna Gora); „Zmajeubice” Milene Markovič, režija Iva Milošević, Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd; „Život stoji, život ide dalje” Filipa Vujoševića, režija Jelena Bogavac, Bitef teatar Beograd; „Doktor Nušić” po Nušićevoj komediji „DR”, adaptacija i režija Kokan Mladenović, Kruševačko pozorište i Narodno pozorište Sombor; „Mister Dolar” Branislava Nušića, režija Snežana Trišić, Narodno pozorište-Narodno kazalište-Népszínház Subotica; „Urnebesna tragedija” Dušana Kovačevića, režija Veljko Mićunović, Crnogorsko narodno pozorište Podgorica (Crna Gora); „Kazimir i Karolina” Edena fon Horvata, režija Snežana Trišić, Atelje 212 Beograd; „Ibzenov Neprijatelj naroda kao Brehtov poučni komad”, autor i režija Zlatko Paković, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beograd; „Dok nas smrt ne razdvoji” Mire Furlan, režija Predrag Miki Manojlović, Radionica integracije Beograd.
Imajući u vidu 60 godina Pozorja, koji se prvih 36 godina odvijao pod nazivom Jugoslovenske pozorišne igre, selektorka je odlučila da u selekciju „Krugovi” uvrsti savremene interpretacije dela najznačajnijih klasika iz Slovenije i Hrvarske. Uz obrazloženje da „kada budemo videli kako Slovenci danas treriraju Cankara, a Hrvati Krležu, možda će nam i pozicija Nušića u savremenom srpskom teatru biti jasnija”. Tako će u selekciji „Krugovi” biti prikazane sledeće predstave: „Kralj Betajnove” Ivana Cankara, režija Eduard Miler, Slovensko narodno gledališče, Drama, Ljubljana i Slovensko narodno gledališče Maribor (Slovenija); „Vučjak” Miroslava Krleže, režija Ivica Buljan, Hrvatsko narodno kazalište Zagreb (Hrvatska); „Kristofor Kolumbo” Miroslava Krleže, režija Rene Medvešek, Zagrebačko kazalište mladih Zagreb (Hrvatska).
Netakmičarski program „Kako nas drugi vide” predstavlja novinu na Pozorju, i u njemu će se naći predstave koje podržavaju našu dramu u inostranstvu. Izvođenje naših predstava u inostranstvu i njihovo dovođenje na Pozorje, po rečima Marine Milivojević Mađarev, nije važno samo zbog promocije naše drame, nego i stoga što interpretacija naših tekstova u kontekstu druge kulture omogućava da razumemo kako nas drugi vide. Ova netakmičarska selekcija imaće samo dve predstave („Balkanski špijun” Dušana Kovačevića, režija Cujoši Sugijama, Kompanija „A la Plas”, Tokio, Japan i „Prst obarač metak pištolj” Nenada Prokića, režija Džejms Jarker, Stan’s Kafe, Birmingem, Velika Britanija), iz kulturološki različitih zemalja, a pratiće ih razgovori i radionice posvećene njihovoj pozorišnoj kulturi.
U pratećem programu Festivala predstavom „Hotel Kosovo”, po tekstu i u režiji Nenada Todorovića, predstaviće se Narodno pozorište Priština, Srpska drama sa sedištem u Gračanici.
Predstava u čast nagrađenih, ove godine biće „Violinista na krovu” Džozefa Štajna, režija Atila Bereš, Srpsko narodno pozorište i Novosadsko pozorište Újvidéki színház, Novi Sad.
PREDRAG EJDUS: Beseda na otvaranju 60. Sterijinog pozorja
U korpusu činilaca koji stvaraju teatar, postoje raznorodni elementi koji tu misiju ponekad čine nemogućom, iz jednostavnog razloga što su nastajanje i trajanje pozorišta vrlo često plod nepredvidljivih političkih, ideoloških, kulturoloških, estetskih i drugih ograničenja. Ali, i pored toga, ono opstaje hi- ljadama godina kao večna vatra. Dokle god plamičak tinja, pozorište postoji i živi. Pozorišni čin je neka vrsta zavere. U njemu učestvuju umetnici koji, uprkos svemu, od krhkih ideja, nadahnuća i emocija stavaraju nešto što bi trebalo da ushiti, da zamisli, uzbudi pa, ako hoćete, i da ogorči onog koji je u sali. Gledalac, usamljen tokom predstave, postaje jedinka koja se razlikuje od mase koja je ušla u teatar. Javna usamljenost glumca i gledaoca stvara tu magičnu iluziju pozorišnog čina. Danas, u eri tiranije digitalnih medija, naša umetnost izgleda pomalo anahrona i prevaziđena. U vremenu kada je sve pojednostavljeno i banalizovano, pozorište polako postaje umetnost bivšeg vremena, a slično je i sa literaturom na koju se oslanja.
No, bilo je već takvih trenutaka u istoriji teatra ali ta umetnost je, upr- kos krizama, doživljavala renesansu uvodeći nove estetike, teme, tehnologije, uvek sa ciljem da tog usamljenog gledaoca zamisli, opusti, iznenadi i da u njemu izazove katarzu koju on može da doživi samo tokom pozorišnog čina. Magija tog čina, kao živi fluid koji glumac emanira prema publici i povratna energija koju gledalac šalje izvođačima, jeste ono večno u toj najefemernijoj umetnosti. Taj trenutak istine, prepoznavanja, poistovećenja duboko se urezuje u sećanje i gledaoca i glumca. Živimo u vremenu ekonomske depresije koja je dovela do svekolikih posrnuća morala, empatije, ogromne usamljenosti, beznađa i dezorijentacije ljudi. Mnoge oblasti ekonomskog, društvenog i kulturnog života su u krizi. Državne insti- tucije kulture tavore u pogubljenim kriterijumima vrednosti. Političke elite u takozvanim tranzicionim vremenima kulturu, pa i pozorište, polako ali si- gurno osiromašuju, onemogućavaju njegovu transformaciju i negativnom selek- cijom rukovodećih kadrova srozavaju njegove umetničke vizije. Pozorišta su postala socijalne ustanove, a umetnici doslovno ekonomski ugrožena kategorija stanovništva.
U atmosferi obesmišljene kulturne politike, Sterijino pozorje, kao jedna od najznačajnijih i najrelevantnijih pozorišnih institucija, opstaje i dokazuje da kod nas ipak postoje talentovani i obrazovani stvaraoci. U prilog činjenici da se pozorišna tradicija kod nas ukorenila govori i to što ovaj festival traje 60 godina i promoviše Sterijino pozorje kao instituciju od izuzetnog kulturnog i društvenog značaja. Svi mi koji mu godinama prisustvujemo, osećamo neku čudnu groznicu iščekujući da počnu najuzbudljivije i najbolje predstave. Svima koji stvaraju ovaj festival, izvođačima, gostima i publici, želim uspešno 60. Sterijino pozorje. Otvaram ovu manifestaciju sa osećanjem velikog pijeteta.