PROMOCIJA LUTKARSTVA

Pozorišni muzej Vojvodine predstavio je nedavno niz publikacija posvećenih, kod nas marginalizovanoj, umetnosti lutkarstva. 

KORICE LUTKA I MASKA U SRPSKOJ KULTURI

„Lutka i maska u srpskoj kulturi od obrednog do pozorišnog čina” je zbornik radova priređivača Ljiljane Dinić i Zorana Đerića, a zastupljeni autori su Ljiljana Ž. Pešikan Ljuštanović, Vesna Marjanović, Radoslav Lazić i Đerić.

Kao prvi korak u pravcu postavljanja lutkarstva na mesto koje mu pripada nametnulo se istraživanje istorijata ove umetnosti kod nas i to, za početak, sklonosti kolektiva ka antropomorfizaciji predmeta, pridavanju objektima magijskih i mističkih svojstava, kao i sposobnost simboličkog mišljenja i doživljaja. Upotreba lutke u širem smislu, koja obuhvata i masku i objekat, u obredu i u svakodnevnom životu, i njen put ka pozorišnoj sceni predmet je istraživanja radova objavljenih u ovom zborniku. 

Naslovna Casopis NITI copy

„Niti” – naziv je jedinstvenog u nas časopisa za lutkarsku umetnost. Pokretanjem ove publikacije stvoren je prostor za kritičko promišljanje istorijata, teorije, kao i savremenih trendova u okviru lutkarstva. Tema broja je lutkarstvo za odrasle.

Autori su Ljiljana Ž. Pešikan Ljuštanović, Jovan Ćirilov, Radoslav Lazić, Zoran Đerić, Milan Mađarev, Goran Gavrić, Rita Fleis, Sonja Jankov, Marijana Petrović, Gordana Đurđević (Srbija), Henrik Jurkovski (Poljska), Silvija Brendenal, Ester Slefogt (Nemačka), Siniša Jelušić (Crna Gora), Kruna Tarle, Igor Tretinjak (Hrvatska), Eva Miglinci (Mađarska). Urednici časopisa su Ljiljana Dinić, Zoran Đerić i Emilija Mrdaković.

Štampanje publikacija omogućeno je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje.

„Lutkarstvo u Srbiji strategije za poboljšanje njegovog položaja” predstavljaju zbornik radova sa istoimenog stručnog skupa koji je, u organizaciji Pozorišnog muzeja Vojvodine, održan 25. novembra 2014. godine.

Potreba za organizovanjem ovakve vrste skupa javila se usled sagledavanja stanja u lutkarskoj umetnosti u Srbiji koja već decenijama stagnira, tačnije, polako nestaje sa domaćih scena i osećanja obaveze, koju nalaže postojanje svesti, da se tako nešto zaustavi. U Srbiji trenutno postoji samo sedam pozorišta koja neguju lutkarski repertoar. Broj lutkarskih premijera se i na tim scenama iz godine u godinu smanjuje u korist dramskih. Lutka se u edukaciji dece izuzetno retko koristi, iako naučne studije ukazuju na to da ona najbolje komunicira s njima i da preko nje najdelotvornije usvajaju vrednosti i obrasce ponašanja, a preko lutkarskog teatra formira se i buduća pozorišna publika.

Reditelji, teatrolozi, upravnici festivala, animatori, dizajneri lutaka, scenografije i kostima… iznose sopstvena viđenja stanja u ovoj umetnosti, konkretne probleme s kojima se sreću, kao i predloge za njihovo prevazilaženje.

Pored iznošenja predloga, formirana je i sedmočlana komisija koja će nadležne institucije informisati o stanju i predložiti konkretne korake za njegovo unapređenje.

Štampanje publikacije omogućeno je sredstvima Uprave za kulturu Grada Novog Sada i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje.